Nemojte bježati od posla

Prije nekoliko nedjelja ste na LinkedInu mogli pročitati priče uspješnih ljudi o njihovom prvom poslu – šta je isti značio za njih i kako im je to iskustvo pomoglo da dođu do pozicije na kojoj se trenutno nalaze. Inspirisana pričama uspješnih ljudi odlučila sam da podijelim nešto u čemu se sa većinom njih slažem. Shvatite to kao dobronamjeran savjet, a on glasi “Nemojte bježati od posla”!

Šta to znači? 

1. Preporučujem Vam da prvi posao potražite što ranije. Što ste mlađi to će Vam novo iskustvo lakše i pasti, bićete spremniji da rizikujete i veća je šansa da ćete prihvatiti poslove kao što su:  prodaja sladoleda na plaži, ispomoć u lokalnoj prodavnici ili prosto pomaganje tati ili mami sa razvrstavanjem poslovne korespondencije. Uočila sam da što ljudi kasnije traže taj ‘prvi posao’ to se kod njih sve više javlja stav tipa: “Nemam vremena”, “Nije to za mene”, ili još gore “To je ispod mog nivoa”.

A vrijeme brzo prolazi. Nemojte se zateći na fakultetu, provodeći svo vrijeme fokusirani na studije i razmišljajući kako ćete odmah nakon završetka studija postati marketing guru, menadžer (bilo čega) ili ovlašćeni revizor. To se neće desiti. U najgorem slučaju naći ćete se sa diplomom u ruci i bez radnog iskustva. Danas Vas malo ko pita šta ste završili i koju ste ocjenu imali – žele da znaju šta je to što znate da radite.

2. Stav prema poslu koji izgradite na početku je ključan za kasnije uspjehe. Kao što Dharmesh Shah, osnivač i CTO HubSpota, navodi u svom blog postu. Jedna on najvažnijih osobina zaposlenih koji žele da napreduju je skromnost. Skromnost u smislu da su svjesni činjenice da uvijek postoji neko ko zna više od njih i da od njega/nje treba da uče, te da ni jedan posao/zadatak nije “glup” ili “besmislen” – na taj način oni samo dokazuju da ne postoji zadatak koji ne mogu da završe, bez obzira na njegovu težinu.

3. Nekada je važnije znanje koje možete steći od toga koliko ćete biti plaćeni. Ukoliko to možete sebi da priuštite, odvojite par sati nedeljno za volontiranje, bilo da se radi o humanitarnoj organizaciji koja Vam osim praktičnih znanja donosi i neki viši stepen zadovoljstva i ispunjenosti ili kompaniji u kojoj biste jednog dana htjeli da radite i koja Vas može naučiti osnove Vaše profesije. Bez obzira šta odlučili, volontiranje Vam daje priliku da steknete dragocjeno iskustvo i kontakte, pa i to da nakon diplome ne razmišljate o tome hoćete li imati posao ili ne.

4. Uspostavljanje kontakata. Jedna od najvažnijih stvari koju ćete ponijeti sa sobom po završetku svog stažiranja, volontiranja ili rada u kompaniji jesu ostvareni kontakti. Ljudi su društvena bića a okruženje previše kompleksno da bi mogli živjeti u zabludi da nešto možemo obaviti sami. Isto tako, uzimam u obzir da nekima uspostavljanje kontakata i upoznavanje novih ljudi ne pada ni malo lako, ali i to može da se nauči, i lakše je što se ranije počne.

Za kraj, imajte na umu da je sreća susret pripreme i prilike. Budite spremni!

Pametni Koraci

Srđan Vukčević

Dok si mlad ponašanje može postati navika. Kad odrasteš, navika je toliko jaka da je skoro nemoguće promijeniti je ponašanjem. Zato paziš dok si mlad kako se ponašaš jer to ponašanje postaje tvoja navika.

“Pametni koraci” je Blue Coach program osmišljen na način da kod djece od pet do trinaest godina razvije samopouzdanje, liderstvo, vještine rješavanja problema, upravljanja novcem, komunikacije sa svijetom koji ih okružuje i kreativnost, kako bi od malih nogu postavili temelje svog uspjeha.

Metodologija koju “Pametni koraci“ primjenjuju je razvijena na osnovu filozofije i metodologije Benjamina Franklina.

Benjamin Franklin je razvio proces prevazilaženja svojih loših navika i zamjene istih dobrim navikama ili vrlinama.

Franklin je vjerovao da njegova lična sreća i razvoj leže upravo na 13 vrlina koje je primjenjivao svakodnevno tokom svog života. Radio je na svih 13 vrlina, fokusirajući se svake nedelje na po jednu. Smatrao je da je nedelju dana dovoljno da osjetno savlada lošu…

View original post 342 more words

Izazov života nije razumjeti ga, već živjeti ga

Prošlo je svega četiri dana od seminara sa Dr Marshallom Goldsmithom a mi smo još uvijek preplavljeni utiscima. Blue Coach Tim je, po komentarima učesnika, odradio odličan posao. I ponosni smo na to! Ponosni smo i na sponzore ovog izvanrednog događaja: Pivara Trebjesa, Prva Banka Crne Gore, Montenegro Stars, Ribnica Commerce, Atlas TV, Prva TV, CDM i Dnevne Novine. Hvala vam na bezuslovnoj podršci i hvala što ste vjerovali u Blue Coach tim kada je ovaj događaj izgledao kao daleki oktobar!

U petak, 4. oktobra 2013. godine, u hotelu Splendid, imali smo čast da upoznamo i učimo od najboljeg mislioca iz oblasti liderstva – Dr Marshalla Goldsmitha koji je održao seminar za preko 200 najuspješnijih crnogorskih menadžera ili onih koji to namjeravaju postati.

Pa, da krenemo redom. Veče prije početka seminara održana je press konferencija i upriličena promocija knjige „Ono što Vas je dovelo ovdje neće Vas odvesti tamo“ čiji je naziv nosio i sam seminar. Tu smo već mogli da vidimo o kakvom se čovjeku radi i ko nam je u stvari došao u goste. Jer čovjeka ne čine njegove titule i zvanja već ono što nosi u sebi i svojim ponašanjem prezentuje okolini a to je prije svega njegov veseli duh. Moram izdvojiti trenutak kada je Dr Goldsmith prišao da se sa svakim studentom, koji su pripremali knjige za promociju, upozna ponaosob. Taj smijeh, pjesma i radost pratili su nas i tokom večere koja je bila organizovana sa sponzorima ovog događaja. A u istom tom duhu započeo je i sam seminar.

Dr Marshall Goldsmith je čak sat vremena prije seminara ušetao u konferencijsku salu kako bi se uvjerio da je sve spremno za početak a i kako bi, na iznenađenje svih nas, uspio da se pozdravi sa učesnicima. Na samom početku je rekao nekoliko riječi o sebi a potom odmah zatražio da se upoznamo i rukujemo sa osobom koja je sjedjela pored nas. I na taj način smo mi započeli višečasovno druženje. Druženje koje je bilo obojeno smijehom, radošću i čuvenim pokretom ruke kojim šaljemo prošlost gdje i pripada. Jer kako on kaže – svi ćemo biti jednako mrtvi.

Coaching koji je održao Dr Marshall Goldsmith ćemo dugo pamtiti jer njegove vježbe, primjeri i skakutanje po sali je nešto na šta nismo navikli. Kroz interaktivne vježbe nam je ukazao šta to treba da promijenimo kod sebe kako bi postali bolji kao djeca, roditelji, partneri. Naš poslovan život ne može biti savršen ako isti sklad ne postoji i kod kuće. Sve dubokoumne savjete koje nam je udijelio trebali bi da primjenimo ne samo kako bismo olakšali život sebi nego i pojedincima oko nas.

Zadovoljstvo nam je što je Blue Coach Tim svoj prvi projekat uspješno organizovao i što je upravo Dr Marshall Goldsmith bio naš prvi govornik koji je svojom jednostavnošću i kooperacijom omogućio da cijela organizacija protekne besprekorno.

Ako niste bili na seminaru pripremili smo za vas najupečatljivije poruke sa seminara! Uživajte!

Marshall Goldsmith – Takmičenje za studente

Blue Coach je 14.05.2013. godine objavio početak takmičenja za studente čiji će dobitnici imati priliku da prisustvuju seminaru sa Dr Marshallom Goldsmithom koji će biti održan 4. oktobra u hotelu Splendid. U okviru organizovanog takmičenja, studenti su imali priliku da se prijave za učestvovanje u jednom od sledeća tri izazova:

1. Izrada studije slučaja o crnogorskoj kompaniji ili ličnosti
2. Marketing kampanja za promociju kupovine domaćih proizvoda
3. Projekat od društvenog značaja primjenljiv na Crnu Goru

Za učestvovanje u takmičenju se ukupno prijavio 41 tim, tj. 112 studenta. U drugi krug je ukupno prošlo 29 timova, tj. 72 studenta, od kojih je u finalu odabrano 9 timova sa najboljim radovima koji kao nagradu dobijaju besplatnu kotizaciju za menadžere za seminar sa Dr Marshallom Goldsmithom. Nagrađeni studenti će imati priliku da prisustvuju prvom dijelu seminara koji podrazumijeva četvorosatnu obuku za menadžere a na poklon će dobiti i potpisanu i prevedenu knjigu „What Got You Here Won’t Get You There“ čiji naziv nosi i sam seminar.

Moramo napomenuti da je, zbog velikog broja kvalitetnih takmičarskih radova i studenata koji su očigledno uložili veliki trud i rad u iste, bilo teško odabrati samo 9 timova koji će biti nagrađeni. Svim studentima koji su učestvovali u ovom takmičenju se zahvaljujemo na učešću i želimo im puno sreće u daljem školovanju i radu.

Tri dobitna tima izazova „Izrada studije slučaja o crnogorskoj kompaniji ili ličnosti“ su:

1. Tim ANP – Petar Gošović, Nikola Ivezić i Alden Selmanović
2. Tim Galimatias – Marija Đurđevac, Nađa Braunović i Bobana Mišković
3. Tim Pčelice – Dragana Perović, Milena Perović i Jelena Bečić

Tri dobitna tima izazova „Marketing kampanja za promociju kupovine domaćih proizvoda“ su:

1. Tim Domino – Anja Marković, Danijela Lazović i Ljubica Markuš
2. Bee Tim – Danilo Popović, Anton Jurovicki i Jovan Radunović
3. Tim Entuzijasti – Džemal Lekić i Jovana Đurković

Tri dobitna tima izazova „Projekat od društvenog značaja primjenljiv na Crnu Goru“ su:

1. Tim Friends – Džemal Lekić, Nina Ivanović i Miloš Joksimović
2. Darma Tim – Ivan Radonjić i Jovana Šakotić
3. Tim Tripple M – Vladan Balaban, Đorđe Bušković i Bojana Minić

Više informacija o radovima pobjedničkih timova možete naći ovdje.

Da bi zadovoljili potrebe velikog broja zainteresovanih studenata za ovaj seminar, Blue Coach je pripremio studentske kotizacije po posebnim cijenama o kojima možete da se informišete ovdje. Broj studentskih kotizacija je ograničen.

Čestitamo svim studentima koji su osvojili besplatnu kotizaciju i vidimo se u Splendidu 4. oktobra!

Savjeti uspješnih ljudi koje bi voljeli da su imali kada su počeli da rade.

Kraj je još jedne studentske godine i odlučili smo da pitamo naše prijatelje čije mišljenje jako cijenimo: koji su to savjeti koje bi voljeli da su imali kada su počeli da rade! Šta trebaju da znaju o poslu, radu, životu. Nadam se da ćete uživati kao što smo mi, čitajući njihove savjete:

 

Natasa Djukanovic, Director, international sales, doMEn – .ME Registry
Kad sam počela da radim htjela sam i da učim i da radim. Jedini moj problem je što sam bila previše revnosna, i što nisam umjela da ćutim. Nije da bih poslušala savjet da mi je ko rekao tada, ali bih ipak voljela da je neko mogao da mi kaže da spustim loptu, da mirnije reagujem i da se ne svađam puno. Mislim da i dalje imam problem s tim. I sad bih voljela kad bi neko mogao povremeno da mi uspori vrijeme da ne reagujem odmah.

Jelena Pavićević, Direktor korporativnih komunikacija, Prva Banka Crne Gore
Kada sam počela da radim, voljela bih da sam znala:

1. koliko je zapravo važno uvijek imati misiju, viziju i ciljeve
2. koliko je važno određivati prioritete i znati odvojiti bitno od nebitnog
3. koliko je važno upravljati sobom, svojim očekivanjima i emocijama i znati da je osim ostvarivanja poslovnih ciljeva, bitan i način na koji komunicirate.

Iva Vukotic, Marketing and PR manager, UNIQA
Prva info koja mi je trebala a nije mi niko rekao je da u stvari, prvim danom posla tek počinje učenje.

Druga važna stvar koju mi niko nije rekao je da je “odlazak po burek šefu” u stvari prvi radni zadatak i da je važno da ga šef dobije vrućeg :-), prva procjena naših sposobnosti.

Treća stvar koju na početku nisam znala je da nije sramota ne znati već ne pitati.

Edita Rituper, Izvršni Direktor, SAVA OSIGURANJE a. d. o. Beograd
Savjet koji bih voljela da sam imala kada sam počela da radim je da je dobro slušati starije i iskusnije, te upotrebiti njihovo iskustvo na novi, originalni način. Treba učiti na greškama drugih, jer dobićeš još puno šansi da uradiš sam svoje originalne. Znači otvoriti oči i uši i učiti, razmišljati o novim originalnim rešenjima. Skoro svaki put kad sam to uradila, ispalo je dobro. A bile su i greške. Moje originalne 🙂

Ana Herman, Chief Product Strategist, Farmeron
U životu možete birati isključivo između dobra i zla. Kako ih prepoznati, predvidjeti, sagledavati njihov utjecaj na ljude i prirodu i nositi se s njima u svoj svojoj složenosti – upravo bi to trebao biti cilj obrazovanja. Pojačavanje stanja u kojemu se dobro pojedinaca (znanje, svijest, talent, ustrajnost, ljubav) multiplicira na cjelokupno čovječanstvo, smisao je obrazovanja i rada. Razlikujte posao od rada, jer dok je rad u pozitivnom značenju ljubav na djelu, posao je prečesto banalno i zaglupljujuće iscrpljivanje, u koliziji s naravi rada. Težite samo onom poslu koji izgrađuje i proširuje vas i druge, kako bi posao bio i pozitivan rad, kako biste zadržali radost življenja.

Danilo Nikovic, Direktor za ljudske resurse, Pivara Trebjesa
Uvjek se sjetim jednog koji bi mi mnogo pomogao kad sam počinjao:

Da se uvijek fokusiraju samo na ono na šta utiču i šta mogu oni lično da promijene, a da ne gube vrijeme, nerve na stvari na koje ne utiču ili utiču u vrlo malom procentu.
Naravno, da prate neki svoj unutrašnji glas, čak i kada logika kaže suprotno. Jedino tako će doći do stanja kada apsoultno vjeruju u ono što rade, i naravno uživaju iskreno u to što rade. Da uvijek vjeruju u sebe i da budu strpljivi.

Nikola Vukcevic, Režiser i profesor, Galileo Production i FDU Cetinje
1. Rad\napor (napredovanje kroz rad) ti niko ne može oduzeti. Sve drugo već neko drugi odavno ima.

2. Pored uobičajenih termina za rad – vrijeme teče i noću. I rano ujutru.
3. Znanje koje imam sad – nije posljednja količina (nivo) znanja koji ću imati – želim još, idem ka tome.
4. Rad. Konstantan rad i uživanje u tome – ne samo da širiš granice sebe\tebe (sopstva) i najbolja su snaga u borbi sa onima koji imaju veze, tatu, komša, ljubavnika\cu. Rad – i osmijeh koji stiže rezultatom tog rada – neshvatljivo je oružje kome ne mogu ništa svi vaši protivnici.
5. Negdje sam pročitao i slažem se sa time (zapravo – život me je naučio da je to veoma tačno): ‘Veliki ljudi razmišljaju o velikim stvarima\idejama. Srednji ljudi razmišljaju o sredstvima, umjesto o idejama, a mali ljudi razmišljaju (i govore) o drugim ljudima’.
6. Sreća voli hrabre.
7. Čovjek je ono što njegova djela o njemu govore (Sartr). Postaraj se da dobro govore.
8. Misli na napredak svakog dana. Sa osmijehom. Osmjeh privlači one koji sve drugo već imaju.
9. Osloni se na neku drevnu misao i živi po njoj. Neka moj prijedlog bude: ‘Neka Mudrost vodi našu gradnju, neka je Snaga izvede, a Ljepota upotpuni’.
10. Misli i malo lokalno: navijaj za lokalni fudbalski klub, posadi drvo, zaljubi se, saznaj ime prodavačice u prodavnici tvoje zgrade, ostavljaj bakšiš konobaru, pozovi majku svakog dana telefonom, kad s nekim razgovaraš telefonom – imaj osmijeh (sagovornik će to znati – iako ne vidi), vjeruj da te neka sreća čeka tu iza ugla – jer ti si odabrani. A odabran si – jer radiš, veoma se trudiš.
11. Ups… I još nešto: čuvaj se ideja\odluka u 2h ujutru (odmjeri ih 3 puta kad se probudiš).

Nataša Popivoda, Izvršni direktor, Sportina Podgorica
Nitko ti ne kaže da ne smeš da budeš ohol, da treba da budeš tvrdoglav i uporan. Nitko ti ne kaže koliko su ljudi tj. ljudski faktor bitni, svi furaju neke tabelice, exelice 🙂

Pogotovo se podcjenjuje instinkt. Ono kad znaš i veruješ da može i onda zaista može.

Nitko ne kaže ni što možeš da gubiš sve ako si uspješan. Kad kažeš starcima po telefonu ono “brzo pričaj jer nemam vremena”. Kad stigneš samo pola sate kafe sa rođakom – ono drugi put ćemo duže, a on umre i više nema popravnog.

Što je uspješan? Za mene je to, izvini, moj striko koji lovi ribu. Čovjek je majstor za “male ugrabljene srećice.” Kad možes sve da si priuštiš nije sreća. Uspjeh mjeri većina po parama.

Na kraju krajeva, najvažnije je ako će posle mene netko biti bolji čovjek i nešto dobro o životu naučit a ne o poslu.

Biljana Gligoric, Co-founder, Expeditio
Preduzeće ili organizacija su tvoj prozivod, ne nužno ono čime se bavi ili stvara. Novac je energija, sredstvo, ..ne cilj. Menadžment i vlasništvo nije isto i treba ga što pre odvojiti.

Odnositi se prema zaposlenima kao prema klijentima.

Najvažnije je da radimo ono šta volimo.

Ono što vas je dovelo tu, neće vas odvesti tamo!

Konsultantska firma Blue Coach 4. oktobra u hotelu Splendid, organizuje jedan od najvećih biznis događaja u Crnoj Gori i regionu: cjelodnevni seminar sa Dr Maršalom Goldsmitom, prvim misliocem iz oblasti liderstva na svijetu.

Seminar je fokusiran na izuzetno kvalitetan sadržaj i na uspostavljanje vrijednih kontakata za budućnost vaše karijere. Jedna od najvažnijih stvari koju možete odnijeti sa sobom sa seminara sa Dr Maršalom Goldsmitom, je šansa da upoznate druge ljude koji su u sličnoj poziciji kao i vi – ili u potpuno suprotnoj poziciji od vaše.

Pogledajte agendu i razmotrite sadržaj koji će vam pomoći da budete bolji u svom poslu ili spremniji da donosite bolje odluke za svoj biznis. Nemojte oklijevati da nam se javite za bilo kakva objašnjenja agende i profila učesnika.

Ovo je jedinstvena prilika da na jednom mjestu učite od najvećeg stručnjaka za liderstvo na svijetu i istovremeno uspostavite vrijedne kontakte veoma uspješnih crnogorskih i regionalnih biznis lidera. Ovo je šansa vaše karijere!

Dr Goldsmit će držati obuku u dvije sesije. Prva sesija je kreirana i za menadžere i za direktore dok je druga samo za direktore i top menadžment. Iznose kotizacija za menadžere i direktore možete pogledati ovdje.

Za studente smo kreirali takmičenje koje će im omogućiti da dobiju 27 kotizacija za menadžere. Studenti će imati prilike da se takmiče u jednom od tri ponuđena izazova a Blue Coach, organizator događaja, će nagraditi tri najbolje plasirana tima po izazovu sa besplatnom kotizacijom za seminar. Prijavite se i osvojite kotizacije za seminar!

Ukoliko imate pitanja o agendi, profilu učesnika, smještaju, knjizi i materijalima možete nas kontaktirati i ovdje:

Ime i prezime(required)

Email(required)

Website

Pitanje(required)

Submit

Δ

Moj pogled na građanski aktivizam u Crnoj Gori

Građanski aktivizam je kamen temeljac jednog dobrog civilnog društva. Nadalje, aktivizam poboljšava kvalitet naših života, mijenja svijest, ruši predrasude, razvija toleranciju i ističe ono najbolje u nama.

Shvatam da je ovako nešto lako konstatovati, međutim suština je u tome da treba samostalno doći do tog uvjerenja i vjerovati u te riječi, a onda biti u stanju prenijeti tu energiju na svoju okolinu.  Svi smo mi prošli kroz faze u mladosti, kad smo željeli i mislili da odjedanput možemo promijeniti svijet, ali  sa godinama i životnim iskustvom shvatamo da je to nemoguće, i da samo zajedno možemo samo djelimično da utičemo i mijenjamo svijet oko sebe.

Bazirano na mom životnom iskustvu, moj pogled na svijet je stvorio je jednu široku perspektivu. U Njemačkoj, gdje sam rođena, živjelo se udobno, čisto i uredno.  Ali ipak, svako ljeto mog djetinjstva provodila sam u Crnoj Gori.  Razlika je bila ogromna, najviše u standardu, ali je priroda bila lijepa, čista i divlja. Zatim je došlo jedno kratko vrijeme u Beogradu, koji je opet bio sušta suprotnost Njemačkoj urednosti, i Crnogorskoj prirodnoj ljepoti.  Potom 19 godina u SAD, u kojoj mnogih fundamentalnih stvari mog vaspitanja nije bilo, a sa druge strane bilo je stvari koje u Evropi nisu postojale.

Zaključila sam sledeće:  Njemačka je plod ljudskog rada i truda, i Njemci se marljivo zalažu da se to održi, više iz neke dužnosti i regulative. Amerika, na drugu stranu ima veliku prirodnu ljepotu, ali Amerikanci se samostalno, kao individue zalažu da se to održi, tako da pored rada na radnom mjestu, i obaveza u porodici, njima je važno u životu da nešto rade bez novčane nadoknade za svoje društvo i okolinu.  A Crna Gora?  Crna Gora je poklon od Boga, raj na zemlji – sa gorama i pašnjacima, šumama i rijekama, velelepnom obalom i jezerima. Da ništa ne radimo, samo da je ne betoniramo i zagađujemo, i živimo u skladu sa tim što nam je dato, mi smo bogat narod.

Moj povratak u Crnu Goru, iako sretna okolnost i odlična odluka za moju djecu i mene, bio je potresen promjenom ljudi, uništavanjem prirodnih ljepota i životinjskih staništa, i ekonomski uništenom državom. Kako je moguće da je došlo do takvog uništenja Božije zemlje? Najviše me je pogodila građanska inertnost, uprkos tome što je očigledno da problema ima koliko hoćeš u razvoju Crne Gore. Veoma mali broj ljudi je bio spreman da išta uradi, ali zato se svi žale, i očekuju da neko drugi riješi njihove probleme, i ne prevazilaze svoje lične interese.  Građanski aktivizam u svakoj oblasti je najbolje rečeno rasut i nedovoljno centralizovan i organizovan, i bez jakog kontinuiteta i vizije.  Psihološko stanje građana se jednom riječju može opisati kao: “zamor”.

Razmišljajući o tome, šta bi mogla ja da uradim da to promijenim i pomognem, moj inicijalni impuls je bio da se fokusiram na ono što mi je najteže padalo, a to je uništenje naših prirodnih bogatstava i zaštita životne sredine.  Tako se rodila ideja kalendara mjeseca planete zemlje – u kojem pojedinci – organizacije ne bi bile više samostalne, nego da svi, od NVO (ekoloških i drugih), do sportskih i raznih klubova, organizacija, i ustanova – svi zajedničkim snagama upregnemo u istom smjeru. Jedan zajednički front, koji bi svojom inercijom izvukao sve više, i više građana iz inertnosti i motivisao ih u smjeru učešća, i dizanja svijesti.  Aktivnosti su trebale da budu organizovane u kontinuitetu, počevši od pošumljavanja do akcija čišćenja, pa do okruglih stolova i edukativnih radionica na cijeloj teritoriji Crne Gore.

Odaziv kalendaru je bio fantastičan – a preko 50 raznih društava i udruženja se javljalo da učestvuju. Ali da bi akcije uspjele bio je potreban veliki broj volontera. I gle čuda, odjednom veliki broj “inertnih” građana uzima aktivno učešće na volonterskoj bazi. Interesantno je da profil volontera koju su uzeli učešće u akcijama nije ograničen godinama, tako da imamo kako djece tako i penzionera.

Nadalje, ne radi se samo o stanovnicima jednog dijela Crne Gore, već je ova inicijativa je našla pobornike u svim sredinama tako da prvo volonteri iz jednog grada dolaze na akcije u drugom gradu. Sve više i više učesnika, dakle, budi se svijest. Ovakvom koordinacijom smo u 2012 godini imali 80 akcija i kampanja mjeseca planete je dobila nagradu Zelena Zvijezda za najbolju kampanju godine, a u 2013 godini smo do sada već imali nevjerovatan broj uspješnih akcija. Pred nama je još puno rada. Polako se vizija ostvaruje da sve organizacije i da sve aktivnosti na teritoriji Crne Gore budu sinhronizovane, i da jedni drugima izađemo u pomoć da ih ostvarimo.

Do sada sam se fokusirala na ekologiju, međutim takav pristup je moguć, i smatram potreban u svim drugim oblastima. Većina građana, pa i ja, želi da bude pasivna, da u miru ide na posao i živi, i oslanja se na efikasne državne institucije koje besprekorno obavljaju svoje funkcije.  Ali to je utopija, koja ni u jednoj državi na svijetu ne postoji, i zato je dobro organizovan građanski aktivizam, koji zastupa interes naroda, neophodan.

Državne instiucije na žalost nisu uvijek u mogućnosti da budu fleksibilne, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, i zato građanski aktivizam služi kao kompas. Primjera radi, i ova mala ekološka kampanja mjeseca planete zemlje je sada na portalu Ministartsva turizma i održivog razvoja “Spojimo Niti”, i njen kontinuitet je zapečaćen.  Vinston Čerčil kaže “Pravi trijumf nije pobjeda nad neprijateljem nego kad neprijatelj počne da koristi vaš jezik, pa tako vaše ideje postaju temelj čitavog polja”.

Neovisno da li je borba na polju privrede i ekonomije (spasavanje industrije, razvoj turizma, itd), na polju zaštite životne sredine (spasavnaje Valdanosa, Solane, Buljarice, Beranselo), ili na polju socijalnog razvoja naše države – indiferentnost je najveći neprijatelj.

Vraćam se na početak ovog teksta, a to je da se samo kroz aktivno učešće građanstva i ujedinjenim snagama aktivista može promijeniti naše društvo i država. Cijenu za indeferentnost već plaćamo, i krajnje je vrijeme za kreiranje puta ka ostvarivanju dugoročne vizije, i jedne druge Crne Gore.

Vi učite ljude kako da se ponašaju prema vama

Možda će se nekima od nas ova rečenica učiniti toliko očiglednom i logičnom, čak i nepotrebnom za posebno isticanje, ali ako ste se ikada našli u situaciji da se žalite na nečije ponašanje ili ste se možda našli povrijeđeni nečijim ponašanjem, onda je morate pročitati još jednom.

Mi snosimo veliki, možda čak i najveći dio odgovornosti za odnose koje smo izgradili sa ljudima koji nas okružuju, što uključuje i njihovo ponašanje prema nama. Isto kao i djeca, odrasli ljudi putem interakcije sa nama uče koje ponašanje tolerišemo a koje ne, tj. do koje granice mogu da idu.

Reakcije na ponašanje ljudi prema nama je ono što daje signal šta dozvoljavamo a šta ne. Naša reakcija može biti pasivna – nemamo reakciju na ponašanje, i aktivna – artikulacija našeg zadovoljstva ili nezadovoljstva. Međutim, iz nekog razloga često znamo da se ponašamo pasivno i tolerišemo određena ponašanja koja nam ne odgovaraju.

Kao dva najčešća razloga za pasivno ponašanje u komunikaciji sa ljudima se javlja osjećaj krivice i strah od promjene.

U prvom slučaju Vam je možda prosto krivo da nekoga odbijete, npr. žao vam je da odbijete kolegu koji je tražio pomoć vezano za zadatak koji treba da obavi. Vi prihvatate da mu pomognete iako možda nemate vremena a nakon izvjesnog perioda primjećujete da se to dešava sve češće i da je obim posla sve veći, te da Vas on, možda čak i nesvjesno, iskorištava. Ova situacija nije dobra ni po njega ni po Vas jer njega onesposobljava za samostalno obavljanje zadataka a Vas spriječava da adekvatno obavljate svoje.

U drugom slučaju, strah nas je da naša reakcija ne dovede do gubitka; gubitka drage osobe, pozicije ili nečeg drugog do čega nam je stalo a za šta mislimo da nećemo moći da zamijenimo.

Christine Kane predlaže 4 koraka za upravljanje ponašanjem ljudi prema nama:

1) Prvi korak predstavlja definisanje poželjnog ponašanja. Kako bismo uopšte mogli da zahtijevamo određeno ponašanje od ljudi, mora nama biti jasno kako želimo da se isti ponašaju prema nama, tj. šta je to što podstičemo, tolerišemo ili ne prihvatamo.

2) Drugi korak se odnosi na učenje iz postojeće situacije. Ovaj korak se odnosi na analizu faktora koji su doveli do postojećeg ponašanja koje želimo da promijenimo. Potrebno je identifikovati faktore koji dovode do toga da „popustimo“, tj. da tolerišemo ponašanje koje nam ne odgovara.

3) Treći korak se odnosi na poštovanje i praktikovanje željenog ponašanja. Kao dio ovog koraka mora nam biti jasno da je učenje ljudi kako da se ponašaju prema nama proces. Potrebno je puno vremena da promijenimo način na koji su ljudi navikli da se ponašaju prema nama. Ovaj korak podrazumijeva prelazak iz pasivnog – tolerisanje, u aktivno stanje – verbalizaciju nezadovoljstva i jasno postavljanje pravila koja će važiti u budućnosti.

4) Četvrti korak podrazumijeva spoznaju da i pored svog truda neće svi poštovati naše zahtjeve. Ono što je veoma bitno jeste da i u tim slučajevima ostanemo vjerni sebi. Potrebno je zapitati se : „Da li ja tretiram sebe onako kako želim da se drugi odnose prema meni?“

Ako mi ne poštujemo sebe i svoje principe neće ih poštovati ni drugi.

Kada zaposleni nisu srećni, nije ni organizacija

Prije dvije nedelje, tačnije 20.marta 2013. godine, proslavili smo Međunarodni dan sreće. Inicijativa je potekla od male planinske azijske države – Butan. Ona je 2005. uvela prvi Indeks bruto nacionalne sreće – koji je mjerio ne samo psihološko dobrostanje (životno zadovoljstvo, emocije i duhovnost) već i subjektivne ocjene o zdravlju, obrazovanju, vladi, ekologiji itd. Kralj Butana, Jigme Khegar opisao je indeks bruto nacionalne sreće kao most između osnovnih vrijednosti dobrote, jednakosti i humanosti kao i neophodne težnje za ekonomskim rastom.

Pozitivni psiholozi bi se složili sa činjenicom da je tendencija ljudi da budu srećni, nasuprot nesrećnima ili indiferentnima, uslovljena genima i to čak nevjerovatnih 50%. Potraga za srećom je srž ljudskih stremljenja a ovo je veoma važna činjenica za organizaciju.

Sa organizacionog stanovišta, često su novac i materijalno bogatstvo kratkog daha. Bogatstvo i materijalni benefiti nisu ključ za sreću; na primjer, dokazano je da su dobitnici na lutriji srećni u kratkom periodu ali da se ubrzo njihov nivo sreće vrati u normalu.

Dovođenje problema sreće u fokus organizacije, podrazumijeva da je mjerenje iste  suštinsko pitanje za menadžere. Posmatrana kao komponenta blagostanja, sreća je veoma bitna oblast za upravljanje i usmjeravanje organizacije. Menadžeri treba da sagledaju i odaberu najbolji način za uspostavljanje blagostanja i sreće u organizaciji. Aspekti kao što je podrška koju osjećaju od strane menadžera, pozitivna organizaciona klima, mreža podrške, politika i praksa u okviru organizacije su mnogo važnije od čistih finansija i plate. Sa tog aspekta, postoji veliki broj elemenata gdje politika i praksa mogu podržati individualni razvoj i zadovoljstvo zaposlenih.

Koje su razlike između zadovoljstva i angažmana  zaposlenog? Mnoge. Nisu samo razlike u ponašanju i performansama, već postoje razlike u njihovoj vrijednosti za organizaciju.

Zadovoljstvo zaposlenog je funkcionalno. Zaposleni dobija od kompanije onoliko koliko ulaže sebe u nju. To je mjera radnikovog zadovoljstva kompanijom, odgovarajućim poslom ili njegovim saradnicima, između ostalog. Dok god su zadovoljstvo i sreća zaposlenog važni i mogu da doprinesu kompaniji, ono se ne može poistovijetiti sa “zaposlenim” radnikom.

Angažman zaposlenog je emocionalno. Ovi zaposleni drugima govore pozitivno o kompaniji, obavezuju se da ostanu kod trenutnog poslodavca, i motivisani su od strane lidera, menadžera, kulture i vrijednosti da idu “iznad i izvan” kako bi doprinjeli uspjehu biznisa.

Veliki broj organizacija sprovodi redovna istraživanja zadovoljstva svojih zaposlenih što je korisno i za velika i za mala preduzeća. Na osnovu istraživanja, “Najbolja kompanija za rad u Crnoj Gori”, koje je sprovedeno s naše strane, na uzorku od 26 kompanija, pokazalo se da 89.59% zaposlenih koji su bili obuhvaćeni anketom vole posao koji obavljaju.

Iz svih navedenih razloga, poslodavci treba da teže tome da njihovi zaposleni budu ne samo zadovoljni poslom koji obavljaju već i angažovani u emocionalnom smislu, jer će na taj način obezbijediti lojalnost i dodatno zalaganje istih, što je posebno važno za period krize sa kojim se trenutno suočavamo.

Kako pobijediti sebe

Čovjeka ne čine njegove mogućnosti, već njegovi izbori.

Šta je smisao penjanja na planinu, besciljnog kako neki doživljavaju jer se ionako moramo vratiti sa vrha, kako kroz fizički i duhovni napor uzdizanja otkrivam sebe i kako kroz neprolaznu i vječnu estetiku prirode čovjek može oplemeniti sebe i postati bolji?

Teško je iz naizgled udobnog, toplog doma razumjeti motiv alpiniste da tu toplinu zamijeni neudobnim i studenim šatorom, da se uprkos mećavama i drugim nedaćama uspinje uz vrletne litice do planinskih vrhova na kojima pronalazimo mir, sebe, slobodu…

Kao i za sve drugo čime se ljudi bave, tako i potreba i želja bavljenja alpinizmom i drugim ekstremnim sportovima ima svoju racionalnu i iracionalnu stranu, ili, kao što kaže Frojd, sve što činimo, kažemo, mislimo, izraz je našeg uma – svjesnog, podsvjesnog ili nesvjesnog. Za uspjeh je važno da racionalno i iracionalno nijesu u suprotnosti već da se međusobno dopunjavaju tj. da racionalno stavlja iracionalno u okvire stvarnosti.

Strast kojom se ljudi uspinju na planinske vrhove je takva da gotovo nema racionalno objašnjenje. Ne bar za one koji nikada nisu osjetili tu magiju. Svaki alpinista ima svoje „razloge“ tako da nema jedinstvenog odgovora. Možda odgovor leži u ljudskoj prirodi, u filosofiji života koja svakog čovjeka tjera da se uspravlja, ide naprijed, teži višem.

Težnja ka Bogu, ka savršenstvu, visinama, svoj najbolji ovozemaljski odraz ima u simbolici uspona na planinski vrh, u velikom naporu i žrtvi da se dodirne najviša tačka u prostoru, da se čovjek sjedini sa vrhom stijene, planine koju je Bog stvorio takvom da svojim obličjem predstavlja odraz nesavršenstva zemlje i ovozemaljskog bitisanja, a da je pritom to nesavršenstvo nestvarno lijepo.

Mnogi poznati alpinisti su pisali i objašnjavali svoju strast koja je nerazumljiva onima koji je nikada nisu osjetili.

„Ne uspinjem se na planine da bih osvajao njihove vrhove. Zašto, onda, to činim? Srljam u životno opasne situacije da bih spoznao svoje strahove, sumnje i uzvišene osjećaje“-zapisao je jednom prilikom Rejnhold Mesner, najpoznatiji svjetski alpinista, pokušavajući da objasni suštinu adrenalinske zavisnosti koja alpiniste tjera na nevjerovatan napor i visoki rizik.

“Ako ne možete razumjeti da postoji nešto u čovjeku što ga tjera da se suoči sa planinom, da se izlaže naporima, da ide stalno naprijed, sve više i više, onda ne možete uočiti što mi idemo. Ono što dobijamo iz ove avanture je čist užitak. A užitak je, nakon svega, kraj života“, rekao je George Mallory, alpinista koji je zauvijek nestao u masivu Everesta 1924. godine.

Profesor i strasni alpinista Raško Dimitrijević je zapisao: “Takvo potpuno upoznavanje sebe, takva istina oslobođena sjenke laži, to poniranje u sopstvenu ličnost na mjestima gdje ne može da postoji sujeta, gdje se nagonski strah mora pretvarati u podstrek za borbu i održavanje života, gdje sva osjećanja, za koja postoje zvučna imena ustupaju mjesto nečem što je nedovoljno određeno, gdje se čovjek, prividno tražeći smrt, otkupljuje i osposobljava za dalji život-to je duboki smisao alpinizma”.

“Kud god pogled dopire-svuda samo planine. Smele oštrice stena, lednici, veličanstvene ledene padine najviših vrhova sveta. Stenjanje leda podamnom, snežne mećave, hladne polarne noći, umirujući žubor ledničkog potoka što ga mraz polako okiva u led, vetar koji pokušava da te otrgne i baci u dubinu, izmučena lica i užareni pogledi prijatelja, led na bradama, smrznuti prsti, pucketanje vatre, tiho mrmljanje pesme, mali useci u steni koji pokazuju put, osećaj beztežinskog stanja, putevi, staze, aerodromi, deca, dom, posao, besane noći, blato do kolena, kiša, pijavice, strah, hrabrost, svakodnevni naporni treninzi, zabave, luda trka, lagani tihi koraci, usamljenost putnika, uspesi, radost, tuga, razočarenje, smrt, težak rad bez odmora, izležavanje, topli dom, ljubav, opasnost, avanture…

Sve je to moj život. Put koji  ne vodi nikuda do na sledeći put, a ovaj opet na sledeće raskršće. Beskonačno. Sloboda u najpotpunijem smislu reči. Osuđen sam na slobodu, toliku slobodu da u mnoštvu ljudi koji me vole i onih koji za mene ne mare, ostajem sam. Sam sa svojim željama, snovima, čežnjama, sam na svom večnom putu…”, zapisao je Jernej Nejc Zaplotnik, najbolji svjetski alpinista osamdesetih u svojoj kultnoj knjizi „Put”.

Upravo je sloboda najveći dar planine. Sloboda je vječna inspiracija, sloboda je cilj, sloboda je mjera čovječnosti. A planina je sloboda, beskrajna sloboda. Tamo se diše punim plućima, tamo se brišu granice među ljudima. Sloboda je prvi odgovor i suština „osvajača beskorisnog”.

Osvajanje slobode kroz uspon na planinu ima posebnu dimenzuju koja se ne može spoznati nijednom drugom ljudskom akcijom. Ne bar na takav način. Proširiti vidike, spoznati ljepotu, sopstvenu mjeru kroz iskustva povezana sa uzbuđenjem i adrenalinom, put je kojim se rjeđe ide ali je zato dobitak vredniji.  Fizika se tu preobražava u metafiziku. Penjući se na planinu mi dajemo šansu sopstvenoj metamorfozi trošnog i prolaznog u ono što je neuništivo u čovjeku. Fizičko bez duhovnog i duhovno bez fizičkog nije moguće. Ali su dometi fizičkog vrlo mjerljivi a duhovnog neiscrpni.  Smisao i korijen te čudne strasti duboko je u čovjeku. Nevidljivi uspon što se odvija u ljudskoj duši koja teži neprekidnom usavršavanju, kroz uspinjanje na planinu, kao kroz ushođenje k Bogu je drugi odgovor i suština alpinizma.

Često ljudi koji nijesu iz ove priče, iako, makar deklarativno razumiju strast dosezanja planinskih vrhova, ne razumiju potrebu da se stalno i iznova vraćamo planinama, mnogo puta na isti vrh, istom stazom, istim koracima. I šta kad se dosegne najviša tačka na planeti Mont Everest, dilema je samo kod onih koji površno percipiraju život posvećen usponima. Odgovor je jednostavan, kao i u životu: nastavi da hodaš, nastavi da penješ. Čovjek jednom „zaražen“ planinom, nikada ne miruje, ne prestaje njegova želja za usponima, za vrhovima. Pogrešno je mišljenje da čovjek osvaja planinu. Kako je moguće osvojiti nešto tako veličanstveno kao što je planina? Planina osvaja nas. Jednom, za cio život.

Svaki vrh, svaka planina su iznova lijepi, svaki put otkriješ neku novu dimenziju i svaki put ih doživljavaš drugačije. I Mont Everest i brdo iznad sela čovjeka obogaćuju, čine ga humanijim, čovječnijim. Priroda uopšte je prirodno stanište čovjekovo. Boravak u prirodi je najbolji lijek protiv svakodnevnih stresova, on regeneriše duševno stanje a održava fizičko zdravlje. Planina ubija monotoniju života u gradovima, nehumanim stambenim objektima, skučenom prostoru. Planina oslobađa čovjeka negativne energije, preopterećenosti koju nameće današnji tempo života. Planina vraća čovjeka sebi, za razliku od komfora savremenog življenja koji ga otuđuje od sebe i drugih.

U ovom vremenu sirovog i surovog materijalizma prirodno je da ljudi ne rаzumiju rizike koji ne donose nikаkvu konkretnu dobit, upornost kojа ne donosi novаc. Taj dobitak koji je stvar ljudske duše, traganja za tajnom, privilegija je rijetkih, odabranih. I zato se on ljubomorno čuva, kao kakva amajlija za čitav život, za vječnost, za onaj trenutak preobražaja u više sfere. Dok ljudi nаvikli nа udobnost ne žele previše dа rizikuju, tаj mаli broj sаvremenih аsketа imа priliku dа osjeti mistične dimenzije fizičkih, pа i duhovnih visinа. U ovom prolаznom životu i svijetu, osjetiti neprolаznost, vječnost, rаvnotežu duhа i tijelа, vidjeti beskrаjne prostore, privilegijа je za koju cijena nema mjeru. Nije lako platiti tu cijenu, jer ona često znači rizikovаti život, hodаti po ivici nožа zа trenutаk beskrаjne ljepote i duhovnog mirа, koje vаm pružа borаvаk nа nаjvišim plаninаmа i vrhovimа. Vrhovimа koje čovjekа vezuju zа nebo koje nаs sve čekа, bez obzirа rizikovаli ili ne, živjeli u neprirodnim grаđevinаmа ili u sаglаsju sа prirodom, poštujući njene zаkone i njenа prаvilа. U tom surovom svijetu bijelih, studenih dаljinа čovjek potpuno fizički doživi ono štа nаm sljeduje, premetаnje u vječnost, u аpsolutnu slobodu, u bezdimenzionаlnost duhа. To plаninаre, svojevrsne tumаče tаjni visinа, čini privilegovаnim u odnosu nа obične smrtnike. To sam lično osjetio i doživio na velikim planinama svijeta. Neka to bude treći odgovor i suština penjanja.

Četvrti odgovor i razlog penjanja je samospoznaja koje nema bez samopobjeđivanja i pomjeranja granica sopstvenih mogućnosti. Uspon na planinu neposredno i na najefikasniji način dovodi do samospoznaje, što je vrlo važno za stabilnost fizičku i psihičku, naposletku za otkrivanje suštine života. Kroz neprestаno sаmopobjeđivаnje, koje zаhtijevаju usponi nа velike visine, otkrivаm tаjnu životа, doživljаvаm Tvorcа, svoje mjesto pod suncem, nаstojim dа  postignem hаrmoniju duhа i tijelа, rаvnotežа životа i dа je usklаdim sа vječnom hаrmonijom univerzumа…

I konačno, uspon na planinu ima još jedan značaj, ne manje važan od prethodno pomenutih, posebno u kontekstu savremenog življenja: savladavanje strahova i limita koje nam je odredila priroda ili smo ih sami sebi nametnuli. Strah, posebno iskonski strah od smrti je dio čovjekove prirode dobijene sa rođenjem. Hrabrost je pobijediti strah i donijeti odluku da se preuzme rizik i prihvati odgovornost za moguće posledice.

Alpinizam je aktivnost sa visokim nivoom rizika, ali rizik se može kontrolisati ukoliko se postupa u skladu sa pravilima i ukoliko je odluka o preuzimanju rizika utemeljina na objektivnoj procjeni za koju je potrebno veliko znanje i iskustvo. Alpinisti su često u situaciji da odluku donose na osnovu intuicije, ali zar tako nije i u životu?

U alpinizmu za protivnika nemamo drugog čovjeka ili suparnički tim, već savladavamo prirodne sile i prepreke. Ovdje se greške ne plaćaju gubitkom utakmice ila ranga na tabeli, već je cijena mnogo veća, nekad se plaća i samim životom. A da bi se savladale sve prepreke penjanja na planinski vrh potrebno je da alpinista poznaje sebe, da poštuje planinu i njene zakone, dobro procjenjuje objektivne i subjektivne opasnosti, da je u stanju da sagleda vlastitu snagu i slabost i da na osnovu tih parametara napravi strategiju i taktiku.

Uostalom, tako je i u životu. Jedini siguran put ka uspjehu u alpinizmu, kao i svakoj životnoj situaciji, je korak po korak, od nižeg prema višem, lakšeg prema težem, od manje zahtjevnog ka više zahtjevnom, od manje opasnog prema opasnijem. Tako se stiču znanja, vještine i kompetencije koje omogućavaju da se uspješno vlada i najopasnijim situacijama.

U svakodnevnom životu prepoznajemo ljude, čiji je broj na žalost veliki, koji žele ići kraćim putem, preskačući pojedine lekcije. To su “optimisti bez pokrića”. Oni se lako upuštaju i u najveće izazove, a svoj optimizam i vjeru u uspjeh ne temelje na vlastitom kvalitetu i realnim mogućnostima već ih presudno vezuju za faktor sreće, koja je neophodna ali nije dovoljan uslov. Graditi uspjeh strpljivo, temeljito, strateški, put je sigurnog koraka, put je koji, izvjesno, vodi do vrha sa koga je pogled na svijet i život zvijezdama mjeren. Graditi takav put u životu znak je da je čovjek pronikao u suštinu postanja, da je ispunio misiju dolaska na ovaj svijet.

Jovan Dučić je rekao: “Najveći broj ljudi ne znaju šta hoće, veliki broj ljudi ne znaju koliko mogu. Najređi je slučaj čoveka koji zna i šta hoće i koliko može”.

Meni su planine  pomogle da budem među rijetkim. Želim da ovaj tekst pomogne da i vi koji ga pročitate budete među onima koji u svakom momentu znaju šta hoće i koliko mogu. A kad znate šta hoćete, kroz bilo koju aktivnost možete spoznati koliko možete. A kad spoznate koliko možete, i kad otkrijete sebe bez ostatka i bez maske, lako je doći do situacije da se pomjere granice sopstvenih mogućnosti. Jer, kao što reče moto ove priče: čovjeka ne čine njegove mogućnosti već njegovi izbori. Neka i vaš izbor bude neprestano iskušavanje sopstva. 

Milan Radović, alpinista